петак, 31. децембар 2010.

Saputnice aka FBI rukavice

Zvuči neozbiljno. Mislim, upoznati se s nekim i odmah zajedno otputovati. Ako ne neozbiljno, onda, u krajnjem slučaju hirovito. Ali, stvarno nisam mogla da odolim, a da ne povedem Lanu na put.
Hoćete da vidite fotografije?
Nemamo nijednu stereotipnu, ali imam onu na kojoj su moj pasoš i Lanini kolačići:



















I pre nego što sam počela s pisanjem bloga, videla sam da postoji igrica FBI rukavice, koju je započela mamajac, a u novembru, kada sam započela svoj blogerski život, desile su se dve stvari-1) morala sam na put 2) u prethodno pomenutoj igrici se istraživao blog la cusine creative blogerke Lane. Nije mi trebalo mnogo da otkrijem predivne integralne keksiće i da ih, samo bez čokolade, da bi se izbegla katastrofa u putnoj torbi, spremim i ponesem sa sobom.

Lanin recept: http://kuhinjica-mignone.blogspot.com/2009/11/integralni-keksici.html

Ostalo je još par minuta do Nove godine, a običaji kažu da se gosti moraju lepo dočekati. Ranije se to radilo tako što su se pred dragog gosta iznosili hleb i so.
























So je opravdano izostala sa slike, ali hleb, tj susam pogača je tako dobra, da se Nova godina sigurno neće uvrediti

Za recept za susam pogaču kliknite ovde

SREĆNA NOVA GODINA!

уторак, 28. децембар 2010.

Blini od šargarepe

Blini je istočnoevropski pandan francuskim crêpes. Naravno, razlike u pripremi postoje, i odnose se na upotrebu kvasca (i drugih sredstava za dizanje testa), između ostalog. S obzirom da nisam poštovala tradicionalnu recepturu nijednog od navedenih jela, ne bih dubila priču započetu prethodnom rečenicom. Zašto onda blini u imenu jela čiji recept sledi? Zato što sam, istražujući poreklo ovog jela, naišla na podatak koji navodi da su blini, odnosno njihov kružni oblik, imali simbolično značenje kod Slovena, jer su asocirali na Sunce. Gotovo da možemo reći-ritualni obrok.
Posebno za igru Ajme, koliko nas je , njenog osnivača Snježanu i decembarskog hosta :) Zorana, dodajem još malo sunčanih boja sunčanim blinijima, služeći se šargarepom.

Za 4 blinija:

  • 100g brašna
  • na vrh noža praška za pecivo
  • 2 kašike surutke u prahu razmućene u mešavini 100ml jogurta i 100ml kisele vode
  • kašičica smeđeg šećera
  • 1/2 kašičice soli
  • 1 mala šargarepa, veoma sitno rendana
  • 1 jaje
  • 2 kašike maslinovog ulja
Izmešati sve sastojke i  sasvim blago ih umutiti žicom. Ostaviti smesu da odstoji petnaestak minuta. Peći ih na isti način kao i klasične palačinke, na malo podmazanom teflonskom tiganju.



















Nakon što smo ih ispekli, puniti blinije filom po želji. U mom slučaju, to je bilo punjenje od lososa kuvanog na pari, blanširanog spanaća, belog luka i milerama.


















Punjene blinije zaviti, a potom složiti u vatrostalni posudu. Preliti ih pavlakom za kuvanje, parmezanom i prezlama i zapeći u rerni zagrejanoj na 180 stepeni.


среда, 22. децембар 2010.

Mutirani Kinezi u Beogradu

Naslov obećava (zaokruži tačan odgovor):

a) lošu filmsku kritiku
b) još jednu "urbanu legendu"
c) večeru

Za one koji su zaokružili pod c)....:

U jednom od, za mene možda najsumornijih delova Beograda, u blizini Ruzveltove ulice, smrtno sam se zaljubila. U kinesku hranu. Ne znam šta bi bilo da me sestra jednom nije odvela na pomalo "fucnuto" mesto, ali sigurno je da me u tom slučaju ne bi tako lako privukao jedan naziv na Coolinarici- Kineske šnicle od mlevenog mesa.
E sad...te šnicle nimalo ne podsećaju na kineska jela meni poznata. Nemam pojma ko ih je nazvao kineskim, ali je napravio odličan mamac. I upecao me.
Pecanje i upecavanje, ako mogu tako da kažem :), su stvorili niz ribljih asocijacija u mojoj glavi i na kraju je nastala varijacija na temu gore pomenutog recepta, koja je jedne večeri izgledala ovako:


















I izgledala je tako vrlo kratko. Onda je nestala.


"Kineske" šnicle od tunjevine  (za dvoje)

  • 1 velika konzerva tunjevine u komadićima
  • 100-150ml kisele vode
  • 2 kašike brašna
  • 3 kašike ovsenih mekinja
  • 1 kašika praška za pecivo
  • 1 puna kašika suvog luka
  • beli luk u granulama
  • so po želji
Ocediti tunjevinu od ulja iz konzerve. Sačuvati samo jednu kašiku ulja i pomešati je sa mesom ribe. Naliti kiselu vodu, pa dodati sve ostale sastojke. Izmešati dok se ne dobije ujednačena smesa srednje gustine. Ja počinjem da pravim prvo sa 100 ml kisele vode, pa tek ako utvrdim da je mešavina ribe i ostalih sastojaka pregusta, dodam ostatak vode. Ostaviti da odstoji u frižideru oko pola sata.

Kašiku napuniti smesom od tune, pa tu riblju "gomilicu" pustiti da sklizne na teflonski tiganj u kom smo zagrejali vrlo malo ulja. Peći par minuta sa obe strane, pa uživati u ukusu ovih laganih, vazdušastih šniclica. 

Servirala sam ih uz rukolu, mladi luk i vrlo jednostavmu

Salatu od čičoke

Ništa prostije za napraviti!

Izrendati na vrlo sitno:
  • 1 sve popularniju čičoku, prethodno dobro opranu i oljuštenu
  • 1 šargarepu
  • 1 krastavac

среда, 15. децембар 2010.

Pitoholizam, prvi deo ili Heljdina pita sa crvenim voćem i šargarepom

Dobri duh kuhinje mog detinjstva je moja baka. Mislim da su moja najlepša sećanja vezana za rana jutra, posebno ona zimska, poput današnjeg, u kojima me je budio i iz kreveta mamio, bajni miris peciva. Niko još nije napravio kiflice bolje od bakinih, o musaki i valjušcima da ne pričamo. Valjda je tako sa svima-najlepša su ona jela, koja pored ukusa na koji smo navikli, nose sa sobom i priču. Našu priču.
Tim autobiografskim jelima, u mom slučaju, pripadaju pite. Svih vrsta. Uh!

Uh je postalo uuuuuuhhhh kada sam otkrila heljdine kore i njihov, ne znam kako drugačije da kažem, sem "pun" ukus.

Jednu takvu pitu, sa korama od heljde, šaljem Zoranu u okviru igre Ajme..., koju je osmislila Snježana.


Heljdina pita sa crvenim voćem i šargarepom


















Za tri jufke vam je potrebno:

  • 1 pakovanje heljdinih kora
  • 500g mešanog crvenog voća-jagoda, malina, višnji i ribizli (oni poput mene, kojima su dostupni Frikomovi proizvodi, mogu koristiti 1,5-2 pakovanja smrznotog Mix crveno voće)
  • 1 velika ili 2 manje sitno rendane šargarepe
  • 1 puding od jagode
  • 500 ml mleka
  • rum
  • vanilin šećer
  • fruktoza/smeđi šećer
Odmrznuti voće (Naravno, ako koristite smrznuto)
 Skuvajte puding od jagode u pola litre mleka i ostaviti sa strane da se malo ohladi.

Za svaku jufku će vam biti potrebne 3 kore.
Prvu koru premažite pudingom, prekrijte je drugom korom, koju ćete takođe premazati pudingom, a potom stavite treću koru, na koju idu i puding i voćnošargarepasti fil. To izgleda ovako:























Fil prelijte sa malo ruma i pospite sa vanilin šećerom i fruktozom/smeđim šećerom. Količinu šećera koju ćete iskoristiti, prepuštam vama. Pošto volim kiselkaste kolače, fil posipam sa 1-1,5 kašikom fruktoze.
Pitu zarolati i postupak ponoviti još dva puta.

Peći na 180 stepeni između 25 i 30 minuta.

понедељак, 13. децембар 2010.

Ajme, šefe, koji ti je vrag?

Zoran me je podsetio...Nedeljom uveče je, kad sam bila mala, odmah nakon redovnog popodnevnog filma u pet, počinjao crtani film. Zapravo, jedan duži, serijski, poput Štrumfova, pa jedan kraći, pa "Laku noć, deco", pa potom špica za Dnevnik, što je označavalo kraj vikenda i drastičnorasteću strepnju od ponedeljka koji tek što nije...Kažu, tokom bombardovanja, uništene su trake sa crtanim filmovima mog detinjstva. Nije to najstrašnija stvar koja se mogla desiti, znam, ali ipak...Ponekad, kada me obuzme nostalgija, protiv koje nema delotvornog egzorcizma, odem na youtube, i potražim neki od crtića. Pogledam i one originalne, na engleskom, i uvek iznova ostanem zadivljena nad činjenicom koliko smo dobre prevode imali. Ko je smišljao opaske na kojima smo odrastali, koje su postale i ostale deo našeg svakodnevnog govornog "repertoara"?

Dakle, šefe Zorane, koji ti je vrag, pa dade temu igre šargarepa? Pitam isto i Snježanu, jer je ipak ona celu igru smislila.

Eh, da...te nedeljne večeri su volele i moje mama i baka. Imale se deal sa Duškom Dugouškom. Zamislite to! Koristile su njegove hipnotizerske moći, da bi me nahranile mesom preostalim od nedeljnog ručka.
Pored mesa, dugo nisam "ljubila" ni džemove, marmelade, domaće voćne sokove... A, gledajte sad:


Mamac za Dugouška / Štrudlice sa suvim voćem i šargarepom





Recept za testo je pozajmljen od Mary1 sa Coolinarike, i možete ga pogledati ovde. Malo sam ga modifikovala, dodajući integralno brašno, i smanjujući količine, pošto je nas samo dvoje:

  • 200g pšeničnog brašna
  • 100g speltinog/pirovog brašna
  • kašičica praška za pecivo
  • 150 ml kisele pavlake 
  • 100g margarina (nažalost! Trenutno nigde nema putera, a meni je ponestalo masti)

Od navedenih sastojaka se zamesi testo, koje se bez čekanja razvlači. Testo podelite na 3 dugačka pravougaonika. Duž svakog pravougaonika (po sredini), nanesite namaz po želji, ostavljajući ivice nenamazane. Slobodne ivice spojite, preklapajući sadržaj, a potom isecajte male pravougaonike-štrudlice.


Namaz od suvog voća i šargarepe:



















  • 1-1,5 šolja vode
  • 1 šolja soka od jabuke
  • 1 šolja suvih brusnica, suvih višanja i smokava u odnosu koji vama najviše godi
  • 1 šargarepa isečena na kolutove (sasvim svejedno kako je isečete, pošto na kraju i ovako ide u seckalicu)
  • 2 kašike fruktoze (suvo voće je već dovoljno slatko za moj ukus, ali ko voli slađe, neka prilagodi sebi šećernu dozu)
  • korica od pola limuna/limete
  • 2-3  kašike limunovog soka 
Kuvajte voće i  povrće u mešavini vode, šećera i soka od jabuka oko 1,5h, sve dok se ne stvori  gusta smesa. Povremeno mešati da bi se izbeglo lepljenje za dno posude, posebno pred kraj kuvanja. Limunovu koru i sok od limuna/limete dodajte na kraju, liznite nastali proizvod i iskoristite trenutak dok je još sve toplo, da, eventualno, regulišete slatkoću i kiselost po vlastitom ukusu. Za kraj, preselite sve u seckalicu i homogenizujte.

субота, 11. децембар 2010.

Shiitake rižoto u rtanjskom čaju

Just a perfect day,


Problems all left alone,


Weekenders on our own.


It's such fun.

(Perfect day, Lou Reed)

U jednoj od mojih omiljenih pesama, Borhes nabraja obične ljude i njihove naizgled male, svakodnevne poslove i završava tako što kaže da baš oni, ti "obični", jedva primetni, omogućuju postojanje svakog narednog dana. Kao da su njihovi svakodnevni poslovi magične radnje bez kojih bi sve stalo.
Možda ne umem dobro da objasnim. A i mrzi me.
U svakom slučaju, i sa danima je tako. Barem ja tako mislim. Najposebniji su uvek oni u kojima se ništa posebno ne dešava. U kojima ostaje slika mene koja mirno pijem jutarnju kafu, odlazim u šetnju, na pijacu, čujem mamin glas, pripremam hranu za nekog za kog me vezuje ljubav. Takvo je bilo ovo obično danas. Jedan od njegovih ukusa nastaje ovako:


















Za toplo sećanje će vam biti potrebno:
  • 250g shiitake pečuraka (sa Kalenić pijace, sa tezgi stisnutih između ribarnica kupljenih, po mogućstvu,  prethodnog dana na putu za posao)
  • 1 šolja mešavine crvene i integralne riže
  • 2 kašičice rtanjskog čaja, kupljenog u prodavnici zdrave hrane u kojoj više nisu sigurni da li ste kupac ili deo inventara
  • malo kobasice od svinje mangulice (obavezno je kupujem u istom cugu kad i zdravu hranu. Da ne izgubim ravnotežu.)
  • praziluk
  • pasata
  • majčina dušica
  • so, biber, maslinovo ulje
Prvo skuvajte rtanjski čaj u pola litre vode. Ja kupujem onaj na merenje. Alternativa mu je čaj od majčine dušice. Čaj će nam služiti umesto supice, za "napijanje" riže.

Zagrejati ulje, pa na njemu propržiti praziluk. Dodati kobasicu i rižu i nastaviti sa prženjem. Posle par minuta, naliti pasate toliko da prekrije dno šerpe, pa dodati sitnije isečene pečurke. Pržiti još par minuta, pa uliti malo čaja. Narednih 45 minuta, vaš posao će se sastojati od stajanja nad šporetom i udisanja miomirisa, čestog mešanja sadržaja  šerpe i dolivanja manje količine čaja, svaki put kada pirinač upije tečnost. Ako vam ponestane čaja, služite se toplom vodom. Kada pirinač bude kuvan, slede završni koraci-dodavanje soli, bibera i majčine dušice.

Ovo aromatično, divno zimsko jelo, u gore pomenutoj količini namirnica, dovoljno je da prehrani dvoje.

среда, 8. децембар 2010.

In Cod`s name-Bakalar u kokosovom mleku

Please scroll down for the English translation


















Kada malo bolje pogledam, vidim da mojim nepcima najviše prijaju nefotogenična jela-variva, rižota, šta god vam padne napamet, samo da je teško za fotografisanje. Bez šminke, bez kontrasta, bez vizuelnih mamaca. Isključivo mirisno-ukusno zadovoljstvo. Ovo je jedno od njih. Moj comfort food. Jedan u nizu.

Dovoljno za dvoje:
  • oko 300g filetiranog bakalara
  • 150 ml kokosovog mleka
  • 250 ml mleka
  • 2 kašike kokosa
  • 1 kašika kokosovog ulja
  • so, beli biber
Bakalar iseći na 4-5 komada i preliti mešavinom kokosovog , kravljeg mleka i kokosa. Staviti da se kuva na srednje jakoj vatri. Kada počne da ključa, smanjiti plamen i na tihoj vatri kuvati oko 40 minuta. Pred kraj kuvanja dodati kašiku ulja, so i biber. Kad je gotovo, pomešati sa basmati pirinčem, spremljenim na sledeći način:

Pola šolje pirinča potopiti  i ostaviti da odstoji 20 minuta. Ocediti, prebaciti u posudu u kojoj će se kuvati i preliti duplom količinom vode. Kuvati do ključanja, a potom isključiti ringlu, poklopiti šerpu i sačekati da pirinač upije svu vodu. Posoliti.

Na kraju, ukrasiti vlašcem i mladim lukom.



















Cod in coconut milk 

Makes 2 portions:

  • 300g cod fillets
  • 150 ml coconut milk
  • 250 ml milk
  • 2 spoons coconut flour
  • 1 spoon coconut oil
  • salt and pepper
  • 1/2 cup basmati rice
Prepare basmati rice as usual.

Cut the cod fillets in larger pieces, place them into saucepan  and cover with mixture of milk, coconut milk and coconut flour. Bring to boil, reduce heat and simmer for 40-45 minutes. Add salt, pepper and coconut oil and combine with already prepared basmati rice. Garnish with chive and/or spring onions.

понедељак, 6. децембар 2010.

Varvari dolaze (Varvarski tart od pasulja i varvarčići)

Varvari dolaze...i jedu sve pred sobom.

Pre najezde:




Tokom pohoda:















Verujem da je već dovoljno varvarski što post pišem s posla, ali nestrpljiva sam da podelim svoj sinoćni varvarluk.

Varvarski tart od pasulja

Za fil:  
  •  200g mešavine crvenog i azuki pasulja
  • 2 glavice ljubičastog luka
  • manji praziluk
  • beli luk u granulama
  • 2-3 kašike pavlake
  • 50ml jogurta
  • 1 jaje
  • so i ulje
Namočiti mešavinu pasulja na par sati. Posle toga je skuvati, a potom pretvoriti u pire u multipraktiku:

























Luk iseći na tanke listiće, pa ga dinstati na malo maslinovog ulja, uz povremeno dodavanje vode. Posle par minuta, dodati mu beli deo praziluka, i tek na kraju, posle dvadesetak minuta vrednog dinstanja, dodati i zeleni deo praziluka. Posoliti, posuti belim lukom u granulama i ostaviti na tihoj vatri još par minuta.
U pripremljeni luk dodati pola smese pirea od pasulja, pavlaku, jogurt, jaje. Probajte i posolite po potrebi.

Testo:

Možete se, naravno, poslužiti bilo kojim receptom za podlogu. Ja sam se poslužila ovim:

  • 100g ovsenog brašna
  • 100g speltinog/pirovog brašna
  • puna kašika suncokretovih semenki
  • 1/3 kašičice praška za pecivo
  • oko 100 ml mlake vode
Od ovih sastojaka sam zamesila testo, koje sam razvukla po kalupu i na više mesta izbola viljuškom.
Podlogu nisam zasebno pekla, već sam je odmah prelila filom i stavila da se peče 25 minuta u rerni zagrejanoj na 180 stepeni.

Slika sa ispraćaja (u rernu):

 













Ali....ostalo je još pasulja, te su nastali

Varvarčići

Za 8 kolačića:

  • preostala smesa pirea od crvenog i azuki pasulja
  • 50g maslaca
  • 1 čep rakije medovače (zamenite varvarskim alkoholom po želji)
  • 5 kašika fruktoze
  • 3/4 šolje jogurta
  • vanilin šećer
  • 1 jaje
  • 1 kašičica mešavine kardamoma, cimeta i karanfilića
  • 100g speltinog brašna
  • 1 kašičica praška za pecivo 

Na blagoj vatri rastopiti maslac i fruktozu, dodati pasulj i sve ostale sastojke. Na kraju dodati brašno sa praškom za pecivo, izmešati do sjedinjenja i dobijenu žitku smesu preručiti u kalupe. Peći oko pola sata na 170 stepeni. Drvenim štapićem proveriti da li je dobro pečeno.



субота, 4. децембар 2010.

Post dana pređašnjeg iliti Vitium cordis

"Danas mi je srce malo manje". Tako je bar juče bilo. Ceo dan je, u mojoj glavi, svirala na "repeat" jedna stara pesma koja počinje ovim stihom. A dan je bio od onih srceskupljajućih, kada zažalite što se niste opredelili za posao koji možete raditi od kuće, da bi se sve veze sa ljudima svele na minimum i kada počnete da shvatate one ishitrene božije rane mladalačke radove koji su podrazumevali, između ostalog, potapanje ljudskog roda. Srećom, došao je na još brilijantnih ideja,poput vrlo ograničenog (i iskrivljenog) pamćenja i, najvažnije- sledećeg dana. S tim u vezi, ovog jutra su prethodni dani i sva njihova teskoba već pomalo skrajnuti. Interesantno je, da je u njima nastalo nešto dobro...ovo dođe kao izlizani rasplet nekog teškogledljivog holivudskog filma, ali tako je. Zbog stihova one pesme koja mi se vrzmala mislima, nastao je kolačić utehe. Zvani  Srčana mana ili Vitium cordis.


















  • 200g malina
  • 100-150 g kesten pirea
  • 2 vršne kašike kokosovog ulja
  • 3 reda bele čokolade
  • 2 belanca i 1 žumance
  • 2-3 kašike fruktoze
  • 50-70g speltinog brašna
  • kašičica praška za pecivo
  • rum i aroma vanile
  • par kapi soka od limete
Belanca umutite u čvrst šne. Na kokosovom ulju otopite čokoladu, a potom, i dalje na tihoj vatri, dodajte redom-kesten pire, maline, sok od limete, fruktozu, rum i vanilu i žumance. Sklonite s vatre, pa u smesu sipajte brašno sa praškom za pecivo. Tek na kraju, blago umešajte umućena belanca. Sipajte masu u kalupe (dovoljno je za 8 kalupa) i pecite oko 30 minuta na 170 stepeni.

Eh, da-za kraj!!! Ispečena i topla srdašca premažite nekim voćnim namazom. U mom slučaju to je bio 100% voćni namaz od brusnice