Jedno vreme sam mnogo češće koristila sojino mleko, ali priznajem, nakon nekih članaka i povika protiv soje, malo sam se uplašila. Ipak, radoznalost je, u mom slučaju, uvek bila jača, a ovaj put se udružila sa starom Paracelzusovom tvrdnjom da sve može biti i lek i otrov u zavisnosti od doze. Tako udružene, navele su me da napravim ove kolačiće ili keksiće, nazovite ih kako vam drago:
Za dulce de leche de soya upotrebila sam 1l sojinog mleka i 250 g smeđeg šećera. Kuvala sam ih oko 2 sata na tihoj vatri (5/16), sve dok se nije stvorio gusti, lepljivi krem:
Nikakva filozofija! Potrebno je malo više vremena i tek poneko mešanje varjačom , a dobijate krem koji možete iskoristiti i za pripremu posnih kolačića.
Pošto su keksići nastali u prazničnoj atmosferi, biskvitna masa je slična/ista onoj za pripremu gingermena.
Za nju je potrebno:
- 2 šolje integralnog pšeničnog brašna (ovaj put sam iskoristila 1 šolju zamenila speltinim/pirovim brašnom)
- 1 kašičica đumbira
- 1 kašičica cimeta
- prstohvat muskatnog oraha
- prstohvat karanfilića
- 1 kašičica sode bikarbone
- 1/2 šolje smeđeg šećera
- 1 jaje
- 4-5 kašika meda
Testo peći 10 minuta na 180 stepeni, vodeći računa da kolačići ne izgore. Kada se ispeku i malo ohlade, premazati jedan kolačić sa dulce de leche de soya i slepiti ga sa drugim, kao kada pravite, recimo, vanilice.


