Приказивање постова са ознаком integralno. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком integralno. Прикажи све постове

понедељак, 11. април 2011.

Pita koja pali i žari

"Sve je stvar ukusa", reče đavo i sede u koprive...kažu ljudi, bilo je tako...Ne znam da li da im u ovome verujem, ali sa sigurnošću mogu da tvrdim da je sve što su pričali za koprivu  bilo tačno. Tek da proverim glasine o žarenju, kupim mladu koprivu i odlučim da je očistim golim rukama. Šta je dalje bilo, već sam delom napisala u prethodnoj rečenici. Pecnula me je da sam skeptik i to joj neću zaboraviti.



Ono što sledi je recept za jednu zdraviju posnu sezonsku pitu, za koji su vam potrebni:

  • heljdine kore za pitu
  • 1 praziluk srednje veličine
  • 300g šampinjona
  • veza mlade koprive
  • 2 kašičice soli ili suvog biljnog začina
  • čubar-1 do 2 kašičice
  • tostirano susamovo ulje ili maslinovo
  • kisela voda
Skoro sam pročitala da upotreba bibera u toku posta nije preporučljiva. No, ako volite začinjenu hranu, umesto bibera možete upotrebiti čubar, koji se odlično slaže sa mahunarkama i sprečava nadimanje.

Blanširajte listove koprive, ocedite ih i odvojite sa strane.

U seckalicu ubacite sve sastojke, uključujući i koprivino lišće i usitnite. Dodajte smesi čubar i so/začin.

U šoljici pomešajte ulje i kiselu vodu.

Kore slažite na poznat način-dve kore, svaku ponaosob poprskati mešavinom vode i ulja, složite ih jednu preko druge, prekrijte trećom na koju ćete staviti fil i zarolajte. Smesa je dovoljna za 2-3 jufke. Složene poprskati uljem i vodom.

Peći na 200 stepeni oko 20 minuta ili dok ne porumeni, pa dok se još puši prekriti vlažnom krpom.

Najbolje je jesti sledećeg dana, kada se ukusi prožmu.

субота, 9. април 2011.

Fukušima pesto testenina

" Samo nemojte tući" je rečenica iz crtanog filma koja mi je pala na pamet dok sam prošlog vikenda gledala Jutarnji program i slušala iznervirani ton i neumesne opaske novinara koji je intervjuisao kupce i prodavce na jednoj od beogradskih pijaca. Njega je iziritirala nonšalantnost Beograđana, koji su, i pored apela da se zbog zračenja ne jede zeleniš,  nosili kući zelje za sarmice i peruške mladog luka, omađijani prolećem koje je konačno stiglo. Da bih mu dala povod da trgne još jednu čašicu Lugolovog rastvora, spremila sam brzi prolećni ozračeni ručak koji se sprema tako što se

  • obari integralna testenina, oblika i veličine koji vam se najviše dopada
Dok se testenina bari, u seckalicu stavite:
  • manju vezu sremuša/divljeg luka
  • šaku badema
  • mladi luk
  • malo maslinovog ulja
  • kašičicu soli
Sve smiksajte i dobili ste Fukušima pesto ;)

Pesto i obarenu testeninu pomešajte i servirajte sa, na primer, filetima tune:

недеља, 13. март 2011.

Jabuke i čaša porta

Muzika i parčence vaše kuhinje za pobeći od sadašnjice. Otprilike to vam treba. A uz to i:
  • 3 izrendane jabuke
  • čaša puna mlevenih lešnika i badema
  • 2 čaše speltinog brašna
  • čaša demerara šećera
  • kašika limunove kore
  • kašika limunovog soka
  • kašika sode bikarbone
  • vanilin šećer
  • prstohvat karanfilića
  • 1/2 čaše porta
  • 1/3 čaše devičanskog maslinovog ulja























Ovo je kolač koji se sprema sanjareći, zato zaboravite na parajuće zvuke miksera. Jednostavno-sve pomešajte, sjedinite, izručite u pleh i pecite na 180 stepeni oko pola sata. Desetak minuta pre kraja pečenja, pospite kolač bademom u listićima. Kada je gotov, premažite ga džemom od kajsija. I ne zaboravite-baš kao i vino, ovaj kolač je sve bolji kako dani prolaze...

Ovaj recept je ulaznica za igru Ajme, koliko nas je (Ko do sada nije naučio ime one koja je igru započela, evo mu šanse). Ovomesečnu temu vino zadala je Valentina.

недеља, 6. фебруар 2011.

Garam Masala Keks: Garam Masala Biscuits

Da mogu da putujem kroz vreme, volela bih da vidim brodove sa velikim jedrima kako pristaju noseći sa sobom skupoceni tovar-začine.
(htela sam da prokomentarišem kako danas, kada više ne mora da se ratuje i putuje zbog njih, začini kao da većini više nisu interesantni, ali sam odustala od filozofiranja. Dovoljno je onih koji će me odmeniti.)
Dakle, ja sam začinski entuzijasta. U svojim neretkim eksperimentima uživam, ustreptalo iščekujem rezultate, izađem iz kuhinje, pa se brzo vratim da ocenim kakvi se mirisi šire, da li obećavaju.
Mislim da ovakav recept ne postoji na internetu. Pregledala sam, dok mi se nije smučilo pretraživanje i mislim da nisam nikome ništa ukrala. Zanimalo me je kakvog će ukusa biti slatkiši sa garam masalom. Zaključak je da ova moja kombinacija jako podseća na medenjake, samo u tvrđoj, keksastoj varijanti. Tek kada pojedete keks, u kome mogu uživati i dijabetičari i poklonici zdravije ishrane, oseti se sasvim blago ljutkast ukus na nepcima.



















Garam Masala Keks

  • 2 šolje pirovog/speltinog brašna
  • 2 kašičice garam masale
  • 1/3 šolje fruktoze
  • 1 kašičica sode bikarbone
  • 1 jaje
  • 4 kašike pirinčanog slada
U jednoj posudi pomešati brašno, sodu bikarbonu, garam masalu i fruktozu. U drugoj posudi blago ulupati jaje (žicom), pa dodati pirinčani slad. Dodati jaje i slad mešavini suvih sastojaka i umesiti malo tvrđe testo. Testo zaviti u foliju i staviti u frižider na sat vremena. Testo izvaditi iz frižidera, ostaviti 10-ak minuta na sobnoj temperaturi, razviti i isecati oblike po želji. Peći u rerni zagrejanoj na 180 stepeni oko 8 minuta. Vreme pečenja zavisi od vaše rerne, zato je najbolje vrebati, da se ne desi da keks izgori ili se prepeče.























Garam Masala Biscuits

  • 2 cups spelt flour
  • 2 tsp garam masala
  • 1 tsp baking soda
  • 1/3 cup fructose
  • 1 egg
  • 4 tbsp rice malt
Mix flour, garam masala, baking soda and fructose in a bowl. In another bowl, slightly beat the egg and add rice malt. Add the mixture of egg and malt to flour and form a firm dough. Place it in the fridge for at least an hour. After taking out from the fridge, let rest for 10 minutes at room temperature, then roll out and form biscuits

недеља, 16. јануар 2011.

Omega "Pizza"

                                                    (Please scroll down for the recipe in English)

Pored legendarnih dilema oko uspostavljanja starosne hijerarhije između koke i jajeta, postojanja Svetog grala ili inteligentnog (?) života van naše planetice, postoje i ove...šta je to prava pizza, da li ju je neko nekada video i probao, gde se, kod koga i zašto skriva, kod koga je original, a kod koga kopija, koliko se novca nudi za njenu "glavu" i kakva kazna očekuje jatake koji joj već tako dugo i uspešno prikrivaju tragove...?

Nemam odgovore na večna pitanja. Znam samo da gotovo svako razvučeno testo na koje se nanose sastojci svih boja i vrsta, po inerciji zovem pizza.

Volim tanko testo i sinoć sam ga pripremila koristeći se receptom za moju iskrivljenu verziju soparnika:

  • 2/3 šolje (od 240ml) glatkog pšeničnog brašna
  • 1/3 šolje speltinog/pirovog brašna
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • 1 kašičica kalijumove soli
  • vode, tek toliko da se zamesi tvrđe testo
Sve sastojke sjediniti i mesiti 5 minuta na pobrašnjenoj površini. Testo ne treba da stoji, već se odmah razvlači, na što je moguće tanje. Ja testo razvijam na okrugloj drvenoj daski:


















Dijametar testa koje se dobije od ove količine brašna je oko 22 cm.

Onda sledi fil.

Prvo sam pripremila nešto što podseća na karamelisani luk:
  • 2-3 ljubičasta luka, isečena na tanke polumesece
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • 1 kašika jabukovog sirćeta
  • kašičica smeđeg šećera
  • so (kalijumova, u mom slučaju)
Ulje zagrejati, pa mu dodati isečeni luk. Na blažoj (6/16) vatri termički obraditi luk sve dok ne omekša, otprilike oko 15 minuta, potom mu dodati šećer i sirće, pa nastaviti sa dinstanjem još minimum 5 minuta, odnosno sve dok luk ne postane jako mekan i gotovo ne počne da se topi. Posoliti na kraju.

To je prvi deo fila. Na pripremljeno testo sada možete staviti tanki sloj kečapa, origano, pa karamelisani luk:



















Ovde dolazimo do "Omega" dela iz naslova, koje se odnosi na  omega 3 masne kiseline, zaštitnice zdravlja krvnih sudova i srca. U to ime,upotrebila sam haringu iz konzerve. Iskidala sam je na sitnije komadiće i složila preko luka.



















Picu sam prekrila aluminijumskom folijom i smestila u rernu zagrejanu na 200 stepeni. Pekla se oko 20 minuta.

Kada sam je izvadila iz rerne, bogato sam je posula rukolom i tek malo mladog luka. Bilo mi je interesantno da potražim na internetu sadržaje koji govore o korisnim svojstvima rukole. Izgleda da je ova biljka afrodizijak, ali što je još važnije antioksidans, bogata, između ostalog, kalijumom, koji u organizmu ušestvuje u održavanju normalnog srčanog ritma. Sinoć je, dakle, pred nama bila jedna ukusna srcečuvarka :)



















Omega pizza

Dough:
  • 2/3 cup wheat flour
  • 1/3 cup spelt flour
  • 2 tbsp olive oil
  • 1 tsp salt
  • water
Combine all ingredients and knead for about 5 minutes, until the dough is firm.
Turn dough out onto a well floured surface. Form dough into a round and roll out into a very thin pizza crust shape 22 cm in diametar.

Filling:
  • ketchap
  • oregano
  • red onion confit (find recipe here)
  • canned herring
  • rocket salad/arugula
  • a little bit of spring onion
Cover the dough with thin layer of ketchap, sprinkle with oregano, then cover with onion confit and herring. Heat the oven to 200C, cover pizza with alufoil and bake for 20 minutes. When baked, sprinkle with rocket salad and spring onion.

уторак, 11. јануар 2011.

Dulce de leche de soya kolačići

Može se pripisati profesionalnoj deformaciji, ali ne mogu da odolim eksperimentu.
Jedno vreme sam mnogo češće koristila sojino mleko, ali priznajem, nakon nekih članaka i povika protiv soje, malo sam se uplašila. Ipak, radoznalost je, u mom slučaju, uvek bila jača, a ovaj put se udružila sa starom Paracelzusovom tvrdnjom da sve može biti i lek i otrov u zavisnosti od doze. Tako udružene, navele su me da napravim ove kolačiće ili keksiće, nazovite ih kako vam drago:


















Za dulce de leche de soya upotrebila sam 1l sojinog mleka i 250 g smeđeg šećera. Kuvala sam ih oko 2 sata na tihoj vatri (5/16), sve dok se nije stvorio gusti, lepljivi krem:


















 Nikakva filozofija! Potrebno je malo više vremena i tek poneko mešanje varjačom , a dobijate krem koji možete iskoristiti i za pripremu posnih kolačića.

Pošto su keksići nastali u prazničnoj atmosferi, biskvitna masa je slična/ista onoj za pripremu gingermena.
Za nju je potrebno:

  • 2 šolje integralnog pšeničnog brašna (ovaj put sam iskoristila 1 šolju zamenila speltinim/pirovim brašnom)
  • 1 kašičica đumbira
  • 1 kašičica cimeta
  • prstohvat muskatnog oraha
  • prstohvat karanfilića
  • 1 kašičica sode bikarbone
  • 1/2 šolje smeđeg šećera
  • 1 jaje
  • 4-5 kašika meda
Sve suve sastojke pomešati. Jaje blago ulupati, pa mu dodati med, a onda ih sjediniti sa suvim sastojcima. Umesiti tvrđe testo, pa ga zaviti u prozirnu foliju i ostaviti u frižider na sat vremena. Nakon toga, testo razvući i isecati  oblike:


















Testo peći 10 minuta na 180 stepeni, vodeći računa da kolačići ne izgore. Kada se ispeku i malo ohlade, premazati jedan kolačić sa dulce de leche de soya i slepiti ga sa drugim, kao kada pravite, recimo, vanilice.

петак, 31. децембар 2010.

Saputnice aka FBI rukavice

Zvuči neozbiljno. Mislim, upoznati se s nekim i odmah zajedno otputovati. Ako ne neozbiljno, onda, u krajnjem slučaju hirovito. Ali, stvarno nisam mogla da odolim, a da ne povedem Lanu na put.
Hoćete da vidite fotografije?
Nemamo nijednu stereotipnu, ali imam onu na kojoj su moj pasoš i Lanini kolačići:



















I pre nego što sam počela s pisanjem bloga, videla sam da postoji igrica FBI rukavice, koju je započela mamajac, a u novembru, kada sam započela svoj blogerski život, desile su se dve stvari-1) morala sam na put 2) u prethodno pomenutoj igrici se istraživao blog la cusine creative blogerke Lane. Nije mi trebalo mnogo da otkrijem predivne integralne keksiće i da ih, samo bez čokolade, da bi se izbegla katastrofa u putnoj torbi, spremim i ponesem sa sobom.

Lanin recept: http://kuhinjica-mignone.blogspot.com/2009/11/integralni-keksici.html

Ostalo je još par minuta do Nove godine, a običaji kažu da se gosti moraju lepo dočekati. Ranije se to radilo tako što su se pred dragog gosta iznosili hleb i so.
























So je opravdano izostala sa slike, ali hleb, tj susam pogača je tako dobra, da se Nova godina sigurno neće uvrediti

Za recept za susam pogaču kliknite ovde

SREĆNA NOVA GODINA!

среда, 15. децембар 2010.

Pitoholizam, prvi deo ili Heljdina pita sa crvenim voćem i šargarepom

Dobri duh kuhinje mog detinjstva je moja baka. Mislim da su moja najlepša sećanja vezana za rana jutra, posebno ona zimska, poput današnjeg, u kojima me je budio i iz kreveta mamio, bajni miris peciva. Niko još nije napravio kiflice bolje od bakinih, o musaki i valjušcima da ne pričamo. Valjda je tako sa svima-najlepša su ona jela, koja pored ukusa na koji smo navikli, nose sa sobom i priču. Našu priču.
Tim autobiografskim jelima, u mom slučaju, pripadaju pite. Svih vrsta. Uh!

Uh je postalo uuuuuuhhhh kada sam otkrila heljdine kore i njihov, ne znam kako drugačije da kažem, sem "pun" ukus.

Jednu takvu pitu, sa korama od heljde, šaljem Zoranu u okviru igre Ajme..., koju je osmislila Snježana.


Heljdina pita sa crvenim voćem i šargarepom


















Za tri jufke vam je potrebno:

  • 1 pakovanje heljdinih kora
  • 500g mešanog crvenog voća-jagoda, malina, višnji i ribizli (oni poput mene, kojima su dostupni Frikomovi proizvodi, mogu koristiti 1,5-2 pakovanja smrznotog Mix crveno voće)
  • 1 velika ili 2 manje sitno rendane šargarepe
  • 1 puding od jagode
  • 500 ml mleka
  • rum
  • vanilin šećer
  • fruktoza/smeđi šećer
Odmrznuti voće (Naravno, ako koristite smrznuto)
 Skuvajte puding od jagode u pola litre mleka i ostaviti sa strane da se malo ohladi.

Za svaku jufku će vam biti potrebne 3 kore.
Prvu koru premažite pudingom, prekrijte je drugom korom, koju ćete takođe premazati pudingom, a potom stavite treću koru, na koju idu i puding i voćnošargarepasti fil. To izgleda ovako:























Fil prelijte sa malo ruma i pospite sa vanilin šećerom i fruktozom/smeđim šećerom. Količinu šećera koju ćete iskoristiti, prepuštam vama. Pošto volim kiselkaste kolače, fil posipam sa 1-1,5 kašikom fruktoze.
Pitu zarolati i postupak ponoviti još dva puta.

Peći na 180 stepeni između 25 i 30 minuta.

понедељак, 13. децембар 2010.

Ajme, šefe, koji ti je vrag?

Zoran me je podsetio...Nedeljom uveče je, kad sam bila mala, odmah nakon redovnog popodnevnog filma u pet, počinjao crtani film. Zapravo, jedan duži, serijski, poput Štrumfova, pa jedan kraći, pa "Laku noć, deco", pa potom špica za Dnevnik, što je označavalo kraj vikenda i drastičnorasteću strepnju od ponedeljka koji tek što nije...Kažu, tokom bombardovanja, uništene su trake sa crtanim filmovima mog detinjstva. Nije to najstrašnija stvar koja se mogla desiti, znam, ali ipak...Ponekad, kada me obuzme nostalgija, protiv koje nema delotvornog egzorcizma, odem na youtube, i potražim neki od crtića. Pogledam i one originalne, na engleskom, i uvek iznova ostanem zadivljena nad činjenicom koliko smo dobre prevode imali. Ko je smišljao opaske na kojima smo odrastali, koje su postale i ostale deo našeg svakodnevnog govornog "repertoara"?

Dakle, šefe Zorane, koji ti je vrag, pa dade temu igre šargarepa? Pitam isto i Snježanu, jer je ipak ona celu igru smislila.

Eh, da...te nedeljne večeri su volele i moje mama i baka. Imale se deal sa Duškom Dugouškom. Zamislite to! Koristile su njegove hipnotizerske moći, da bi me nahranile mesom preostalim od nedeljnog ručka.
Pored mesa, dugo nisam "ljubila" ni džemove, marmelade, domaće voćne sokove... A, gledajte sad:


Mamac za Dugouška / Štrudlice sa suvim voćem i šargarepom





Recept za testo je pozajmljen od Mary1 sa Coolinarike, i možete ga pogledati ovde. Malo sam ga modifikovala, dodajući integralno brašno, i smanjujući količine, pošto je nas samo dvoje:

  • 200g pšeničnog brašna
  • 100g speltinog/pirovog brašna
  • kašičica praška za pecivo
  • 150 ml kisele pavlake 
  • 100g margarina (nažalost! Trenutno nigde nema putera, a meni je ponestalo masti)

Od navedenih sastojaka se zamesi testo, koje se bez čekanja razvlači. Testo podelite na 3 dugačka pravougaonika. Duž svakog pravougaonika (po sredini), nanesite namaz po želji, ostavljajući ivice nenamazane. Slobodne ivice spojite, preklapajući sadržaj, a potom isecajte male pravougaonike-štrudlice.


Namaz od suvog voća i šargarepe:



















  • 1-1,5 šolja vode
  • 1 šolja soka od jabuke
  • 1 šolja suvih brusnica, suvih višanja i smokava u odnosu koji vama najviše godi
  • 1 šargarepa isečena na kolutove (sasvim svejedno kako je isečete, pošto na kraju i ovako ide u seckalicu)
  • 2 kašike fruktoze (suvo voće je već dovoljno slatko za moj ukus, ali ko voli slađe, neka prilagodi sebi šećernu dozu)
  • korica od pola limuna/limete
  • 2-3  kašike limunovog soka 
Kuvajte voće i  povrće u mešavini vode, šećera i soka od jabuka oko 1,5h, sve dok se ne stvori  gusta smesa. Povremeno mešati da bi se izbeglo lepljenje za dno posude, posebno pred kraj kuvanja. Limunovu koru i sok od limuna/limete dodajte na kraju, liznite nastali proizvod i iskoristite trenutak dok je još sve toplo, da, eventualno, regulišete slatkoću i kiselost po vlastitom ukusu. Za kraj, preselite sve u seckalicu i homogenizujte.

субота, 11. децембар 2010.

Shiitake rižoto u rtanjskom čaju

Just a perfect day,


Problems all left alone,


Weekenders on our own.


It's such fun.

(Perfect day, Lou Reed)

U jednoj od mojih omiljenih pesama, Borhes nabraja obične ljude i njihove naizgled male, svakodnevne poslove i završava tako što kaže da baš oni, ti "obični", jedva primetni, omogućuju postojanje svakog narednog dana. Kao da su njihovi svakodnevni poslovi magične radnje bez kojih bi sve stalo.
Možda ne umem dobro da objasnim. A i mrzi me.
U svakom slučaju, i sa danima je tako. Barem ja tako mislim. Najposebniji su uvek oni u kojima se ništa posebno ne dešava. U kojima ostaje slika mene koja mirno pijem jutarnju kafu, odlazim u šetnju, na pijacu, čujem mamin glas, pripremam hranu za nekog za kog me vezuje ljubav. Takvo je bilo ovo obično danas. Jedan od njegovih ukusa nastaje ovako:


















Za toplo sećanje će vam biti potrebno:
  • 250g shiitake pečuraka (sa Kalenić pijace, sa tezgi stisnutih između ribarnica kupljenih, po mogućstvu,  prethodnog dana na putu za posao)
  • 1 šolja mešavine crvene i integralne riže
  • 2 kašičice rtanjskog čaja, kupljenog u prodavnici zdrave hrane u kojoj više nisu sigurni da li ste kupac ili deo inventara
  • malo kobasice od svinje mangulice (obavezno je kupujem u istom cugu kad i zdravu hranu. Da ne izgubim ravnotežu.)
  • praziluk
  • pasata
  • majčina dušica
  • so, biber, maslinovo ulje
Prvo skuvajte rtanjski čaj u pola litre vode. Ja kupujem onaj na merenje. Alternativa mu je čaj od majčine dušice. Čaj će nam služiti umesto supice, za "napijanje" riže.

Zagrejati ulje, pa na njemu propržiti praziluk. Dodati kobasicu i rižu i nastaviti sa prženjem. Posle par minuta, naliti pasate toliko da prekrije dno šerpe, pa dodati sitnije isečene pečurke. Pržiti još par minuta, pa uliti malo čaja. Narednih 45 minuta, vaš posao će se sastojati od stajanja nad šporetom i udisanja miomirisa, čestog mešanja sadržaja  šerpe i dolivanja manje količine čaja, svaki put kada pirinač upije tečnost. Ako vam ponestane čaja, služite se toplom vodom. Kada pirinač bude kuvan, slede završni koraci-dodavanje soli, bibera i majčine dušice.

Ovo aromatično, divno zimsko jelo, u gore pomenutoj količini namirnica, dovoljno je da prehrani dvoje.

понедељак, 6. децембар 2010.

Varvari dolaze (Varvarski tart od pasulja i varvarčići)

Varvari dolaze...i jedu sve pred sobom.

Pre najezde:




Tokom pohoda:















Verujem da je već dovoljno varvarski što post pišem s posla, ali nestrpljiva sam da podelim svoj sinoćni varvarluk.

Varvarski tart od pasulja

Za fil:  
  •  200g mešavine crvenog i azuki pasulja
  • 2 glavice ljubičastog luka
  • manji praziluk
  • beli luk u granulama
  • 2-3 kašike pavlake
  • 50ml jogurta
  • 1 jaje
  • so i ulje
Namočiti mešavinu pasulja na par sati. Posle toga je skuvati, a potom pretvoriti u pire u multipraktiku:

























Luk iseći na tanke listiće, pa ga dinstati na malo maslinovog ulja, uz povremeno dodavanje vode. Posle par minuta, dodati mu beli deo praziluka, i tek na kraju, posle dvadesetak minuta vrednog dinstanja, dodati i zeleni deo praziluka. Posoliti, posuti belim lukom u granulama i ostaviti na tihoj vatri još par minuta.
U pripremljeni luk dodati pola smese pirea od pasulja, pavlaku, jogurt, jaje. Probajte i posolite po potrebi.

Testo:

Možete se, naravno, poslužiti bilo kojim receptom za podlogu. Ja sam se poslužila ovim:

  • 100g ovsenog brašna
  • 100g speltinog/pirovog brašna
  • puna kašika suncokretovih semenki
  • 1/3 kašičice praška za pecivo
  • oko 100 ml mlake vode
Od ovih sastojaka sam zamesila testo, koje sam razvukla po kalupu i na više mesta izbola viljuškom.
Podlogu nisam zasebno pekla, već sam je odmah prelila filom i stavila da se peče 25 minuta u rerni zagrejanoj na 180 stepeni.

Slika sa ispraćaja (u rernu):

 













Ali....ostalo je još pasulja, te su nastali

Varvarčići

Za 8 kolačića:

  • preostala smesa pirea od crvenog i azuki pasulja
  • 50g maslaca
  • 1 čep rakije medovače (zamenite varvarskim alkoholom po želji)
  • 5 kašika fruktoze
  • 3/4 šolje jogurta
  • vanilin šećer
  • 1 jaje
  • 1 kašičica mešavine kardamoma, cimeta i karanfilića
  • 100g speltinog brašna
  • 1 kašičica praška za pecivo 

Na blagoj vatri rastopiti maslac i fruktozu, dodati pasulj i sve ostale sastojke. Na kraju dodati brašno sa praškom za pecivo, izmešati do sjedinjenja i dobijenu žitku smesu preručiti u kalupe. Peći oko pola sata na 170 stepeni. Drvenim štapićem proveriti da li je dobro pečeno.



субота, 4. децембар 2010.

Post dana pređašnjeg iliti Vitium cordis

"Danas mi je srce malo manje". Tako je bar juče bilo. Ceo dan je, u mojoj glavi, svirala na "repeat" jedna stara pesma koja počinje ovim stihom. A dan je bio od onih srceskupljajućih, kada zažalite što se niste opredelili za posao koji možete raditi od kuće, da bi se sve veze sa ljudima svele na minimum i kada počnete da shvatate one ishitrene božije rane mladalačke radove koji su podrazumevali, između ostalog, potapanje ljudskog roda. Srećom, došao je na još brilijantnih ideja,poput vrlo ograničenog (i iskrivljenog) pamćenja i, najvažnije- sledećeg dana. S tim u vezi, ovog jutra su prethodni dani i sva njihova teskoba već pomalo skrajnuti. Interesantno je, da je u njima nastalo nešto dobro...ovo dođe kao izlizani rasplet nekog teškogledljivog holivudskog filma, ali tako je. Zbog stihova one pesme koja mi se vrzmala mislima, nastao je kolačić utehe. Zvani  Srčana mana ili Vitium cordis.


















  • 200g malina
  • 100-150 g kesten pirea
  • 2 vršne kašike kokosovog ulja
  • 3 reda bele čokolade
  • 2 belanca i 1 žumance
  • 2-3 kašike fruktoze
  • 50-70g speltinog brašna
  • kašičica praška za pecivo
  • rum i aroma vanile
  • par kapi soka od limete
Belanca umutite u čvrst šne. Na kokosovom ulju otopite čokoladu, a potom, i dalje na tihoj vatri, dodajte redom-kesten pire, maline, sok od limete, fruktozu, rum i vanilu i žumance. Sklonite s vatre, pa u smesu sipajte brašno sa praškom za pecivo. Tek na kraju, blago umešajte umućena belanca. Sipajte masu u kalupe (dovoljno je za 8 kalupa) i pecite oko 30 minuta na 170 stepeni.

Eh, da-za kraj!!! Ispečena i topla srdašca premažite nekim voćnim namazom. U mom slučaju to je bio 100% voćni namaz od brusnice

понедељак, 29. новембар 2010.

Antioxidant Lasagna

Ne vredi sada da pišem. Zato što se svađam. Sa mačorom. Jednim od dva koja imam. Da budem preciznija, svađali smo se, a sada se mirimo. Tako što on pokušava da mi sisa uvo. Grozno! Bar tako moj muž misli...
U svakom slučaju-uhvaćen je na delu! Krajičkom oka sam ga opazila kako se sprema da halapljivo pojede par preostalih zalogaja naše večere.
Mačor, iako deluje kao Garfield, zapravo je Poirot među mačkama i nije naseo na moju obmanu sa antioxidansima koji, iako pažljivo probrani, nisu uspeli da sakriju...miris kobasice. Pa, makar ona bila i od mangulice!
Ostaje pitanje, dakle, ko je uhvaćen na delu!?

Načisto razotkrivena, ukratko ću izložiti svoj opaki naum:

Potrebno vam je :
  • 250g shiitaki
  • 1 velika rujnica
  • par kolutića kobasice od mangulice (za koju se tvrdi da dovodi do povećanja nivoa dobrog holesterola, tj HDL-a, tek da obeshrabrim skeptične :) )
  • domaća pasata
  • par kapi maslinovog ulja

Potrebno je prodinstati sitno naseckane pečurke i kobasicu na malo maslinovog ulja, uz dodatak pasate, tek toliko da prekrije dno posude u kojoj spremate ovaj budući fil za lazanju.














Dok se fil dinsta, obarite oko 100g brokolija. Obarenog, stavite u multipraktik i uz dodatak 180 ml kefira, pretvorite u glatku smesu, koja će zameniti bešamel.
Biće vam potrebni i :
  • obareni listovi za lazanju, u mom slučaju od heljdinog brašna, nabavljeni u jednoj od prodavnica zdrave hrane
  • 50 ml sojine pavlake za kuvanje
U posudu sam prvo sipala malo pavlake za kuvanje, pa red listova, koje sam prelila brokoli sosom, a potom filom od pečuraka, i tako sam nizala dok nisam utrošila sastojke.



















Za kraj, poslednji list lazanje sam prelila sojinom pavlakom, skromnom količinom parmezana i origanom. Smesa je prebačena u nezagrejanu rernu, u kojoj je ostala 40 minuta na temperaturi od 180 stepeni.




 Ne volim uredne tanjire, te stoga:


















Recept šaljem Lusitaniji, a povodom igrice osmišljene od strane Snježane

субота, 27. новембар 2010.

Cracker rustique

Volim hranu patiniranog izgleda. Brašnjave pogače i hlebove, jela jednostavnih sastojaka koja se satima tiho krčkaju na šporetu.
Isto tako, volim da probam sve ono novo, ili bar sve što bi potpadalo pod kategoriju "?" mainstream orijentisanom ukusu naših baka.
U jednom od obilazaka domaćih prodavnica zdrave hrane, zapao mi je za oko griz od prosa. Danas je konačno došlo njegovih pet minuta, i, evo u šta se pretvorio:

















Odmerila sam ga, tako da ga bude 100g (prosenog griza, naravno), a onda sam mu potražila malo dobrog društva:
  • 100g ovsenog brašna
  • 70g kinoe, koju sam nakon dugog ispiranja skuvala u duplo više vode
  • 1  kašišica meda sa susamom, koji je tako aktuelan ovih dana po brojnim sajmovima meda
  • 2 vršne kašike organic kikiriki putera
  • 1 i po kašičica soli
  • 100 ml mleka
  • oštrog pšeničnog brašna, samo po potrebi, da bi se zamesilo nelepljivo testo.
U mlaku kinou, dodati med, da bi se rastopio, a potom i sve ostale sastojke. Umesiti testo i razvući ga, ali ne suviše tanko. Seći oblike po želji. Poput moje bake, poslužila sam se onim reckavim koturom, i napravila tek blago čipkaste kvadratiće. Tako oblikovane krekere sam izbockala viljuškom na tri mesta i stavila u rernu na 180 stepeni, 15 minuta.

четвртак, 18. новембар 2010.

Slatka heljdopita

U frižideru svakodnevno imam jednog obaveznog taoca-paket heljdinih kora! Pokušala sam da od njih napravim poslasticu koja štedi vaše pankreasne ćelije-radilice. Ni reči više!










Potrebno vam je:
1 pakovanje heljdinih kora
1 flašica voćnog jogurta (u mom slučaju 330ml jogurta od kajsije)
150g nemasnog krem sira
1 čaša nemasnog jogurta
3 kašike fruktoze
3 jaja
1/2 kesice vanilin šećera
par kapi limunovog ekstrakta
1/4 šolje otopljenog kokosovog ulja
2 kašike speltinog/pirovog brašna

prah šećer, cimet
2 pune kašike pšeničnih mekinja

Fil: Penasto umutiti jaja, a potom im dodati i sve ostale sastojke.

Okruglu tepsiju prečnika 26cm obložiti pek papirom, a na papir staviti dve heljdine kore, tako da im krajevi vire izvan tepsije. Svaku koru umakati u fil, gužvati i stavljati u tepsiju. Slagati tako izgužvane i natopljene kore, sve dok ne dođete do poslednje. Poslednjom korom i krajičcima prve dve kore dobro ušuškati pitu, a onda je celu preliti preostalim filom.
Peći u zagrejanoj rerni na 180 stepeni oko 30 min.
Kada je gotovo, posuti prah šećerom, kokosom i cimetom.

P.S. Ako želite, dodajte 2-3 kašike kokosovog brašna u fil

 
























среда, 17. новембар 2010.

Svetogrdni soparnik

Ovim će na mene biti bačena anatema od strane svih Dalmatinaca Poljičana (među kojima i mog oca)...jer, soparnik je jelo ponosa i obeležja njihovog kraja. Pizza siromašnog detinjstva moje porodice. Ipak, imam za sebe pripremljen izgovor...za svaki slučaj :). I to ne samo jedan :). Draga Lusitania, domaćica igre Ajme, koliko nas je, je moj prvi pojas za spasavanje, jer me je temom pečurke dovela u iskušenje. Drugi izgovor je Monsoon, koja je krivac za nastanak pomenute igre. Treći izgovor se poziva na višu silu-nemam sve od tehničkih detalja potrebnih za nastanak pravog soparnika. Četvrti izgovor je stvar principijelnosti ;) -ako nemam uslove za nastanak valjanog pravog, napraviću svog malog, jestivog, modifikovanog Frankenštajna. Pleased to meet you, hope you guess my name ;).

Šta vam je potrebno, ako želite da završite u jeseničkom paklu?

Za testo:















  • 120g glatkog pšeničnog brašna
  • 80g speltinog/pirovog/dinkel brašna
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • vode za zamesiti malo tvrđe testo
  • kašičica soli
Testo umesite od navedenih sastojaka, a potom podeliti u dve kugle-jednu malo veću od druge. Odmah ga, vrlo tanko razvijte, služeći se (bar u mom slučaju) okruglom drvenom daskom, koja će vam poslužiti kao mera. Evo kako! Od veće kugle testa sam razvila krug koji malo prelazi ivice daske, dok sam od manje kugle napravila krug koji jedva dostiže veličinu daščanog kruga.

Za fil:














  • 2 veze blitve, isečene na trakice
  • 100g shiitake pečuraka, isešenih na sitnije komadiće, bez nožica
  • pola struka praziluka (zeleni deo)
  • četvrt glavice luka, sve sitno sečeno
  • soli po želji
Završnica:


 Veči krug testa stavite u posudu koju smatrate prigodnom za pečenje u rerni, prethodno obloženu pek papirom. Stavite sav fil na testo, vodeći računa da ivice kruga ostanu nepopunjene.Preko fila  položite manji komad testa, a potom spojite njegove ivice sa slobodnim ivicama donje korice, baš kao na poslednjoj sličici. Ovako pripremljen soparnik, stavite u rernu zagrejanu na 180 stepeni i pecite oko pola sata. I tu nije kraj! Pečeni soparnik, preliti maslinovim uljem i sitno sečenim belim lukom, kako tradicija nalaže. Da malo smirim savest i uznemirene predačke duhove + zaslužim iskupljenje greha.

субота, 13. новембар 2010.

Ajme igrica...

Ajme! Tek sam zaplovila blogerskim vodama i ovo je moje prvo učešće u igrici ajme koliko nas je, koju je započela dama Monsoon. Ovaj put, primeniću Kamijev princip in medias res. Stoga, dragoj novembarskoj "putujućoj" domaćici, pišem ovaj receptić sa pečurkom u glavnoj ulozi:

Na kori drveta

Za početak, evo šta vam je potrebno za dvoje, ne baš tako gladnih, ljudi:


  • 6 većih bukovača, prethodno prebrisanih vlažnom krpom
  • 2 šake kikirikija (u mom slušaju već pečenog, slanog)
  • šaka badema
  • 4 kašike pšeničnih klica
  • 1 belance
  • kašičica soli
U dubljem tanjiru, viljuškom ili žicom, blago ulupati belance, a potom ga i posoliti.
U blenderu usitniti kikiriki i badem, bez pretvaranja u prah, a onda ih pomešati sa pšeničnim klicama.
Sledi niz starih, dobro znanih koraka iz pohovanja-bukovače dobro umočimo u belance, a potom uvaljamo u mešavinu klica, badema i kikirikija-a, onda-dijetalni obrt!
Pečurke odlaze u solarijum! Umesto u vrelom ulju, osunčaće se 20 minuta na 180 stepeni. Pre nego što ih stavite u rernu, poprskajte ih sa par kapi ulja od kikirikija
Dok se spremaju....

Napravite koru drveta!

Kora drveta ili Lozicin integralni flatbread

Za 2 komada:
  • 100g speltinog brašna
  • 100g integralnog ječmenog brašna
  • 1 kašika praška za pecivo
  • na vrh kašike sode bikarbone
  • kašičica soli + krupna morska so za posipanje
  • kašika suvog vlašca
  • 3 kašike ulja od kikirikija
  • oko 50 ml mleka
Od navedenih sastojaka zamesiti testo i ostaviti ga oko pola sata da odmori. Podeliti ga na dva dela, razvući dva pseudo-kružna oblika i peći u teflonskom tiganju, po par minuta sa obe strane, na kašičici kikiriki ulja

Servirati posuto zelenim delom praziluka i , po mogućstvu, uz malo pavlake. Recimo, ovako: